Feminizam: pismo kao sredstvo borbe
Feminizam je pokret koji se zalaže za političku, društvenu i ekonomsku ravnopravnost žena i muškaraca. Kroz povijest feminizam je mijenjao društvene norme, borio se za osnovna prava – prava glasa, prava na obrazovanje, radna mjesta i odlučivanje o vlastitom tijelu. Iako je često shvaćen kao isključivo ženski pokret, feminizam se bavi širim pitanjima jednakosti i pravde za sve spolove, osporavajući patrijarhalne sustave, koji štete društvu u cjelini. Uz radikalne borbe za prava, feminizam se provlačio kroz brojne tekstove i knjige u povijesti te se na jednak način kroz takav medij nastojalo promijeniti tadašnje društvo.
Fragmenti feminizma zabilježeni su već u doba antike, no puni procvat doživljava tijekom 20. stoljeća. Feminizam se obično dijeli na tri vala koji se fokusiraju na različite probleme – od borbe za osnovna prava za političku i pravnu jednakost žena, radnih prava, seksualne slobode i borbe protiv nasilja do suvremenih rasprava o intersekcionalnosti, odnosno preklapanju različitih oblika diskriminacije, poput onih temeljenih na spolu, rasi i klasi.
Žene – vještice?
Najranijom srednjovjekovnom zagovornicom prava žena drži se Christine de Pizan koja u svojim djelima „Knjiga o gradu žena“ (Le Livre de la cité des dames), „Grad žena“ (La Cité des dames), „Knjiga i tri vrline“ (Le livre des trois vertus) brani intelektualne sposobnosti žena i odbacuje mizogine stavove koji su prevladali u srednjem vijeku. Knjige su sačinjene od naputaka za poboljšanje njihova života, a smatra se polazištem tzv. rasprave o ženama.
U srednjem vijeku i renesansi vladalo je mnijenje da su žene sklone čaranju, bacanju uroka na muškarce i sl., te postoje različiti zapisi o tome. Jedno od najranijih djela o vještičarenju zove se „Formicarius“ autora Johannesa Nidera, u kojoj piše o „zlim ženama“ koje se bave čaranjem, a njegovi opisi pridonijeli su širenju teorije o ženama koje su sklone magiji.
„Malleus Maleficarum“, autora inkvizitora Heinricha Kramera i Jakoba Sprengera, jedno je od najpoznatijih srednjovjekovnih djela, koje se smatra ilustrativnim primjerom mizoginije i patrijarhalnih stavova prema ženama tadašnjega doba. Djelo progovara o tome kako su žene sklonije baviti se vještičarenjem zbog svoje navodne moralne slabosti, lakovjernosti i seksualne prirode. Iako knjiga nije povezana s feminizmom, ona jasno odražava povijesne okolnosti koje su dovele do marginalizacije i demonizacije žena te su bile okrivljavane za društvene probleme. Mizogini stavovi iz ove knjige kasnije su bili predmet feminističke kritike.
Prvi organizirani oblici feminizma i feminističke misli pojavili su se u razdoblju prosvjetiteljstva (17. i 18. stoljeće), kada su filozofi počeli propitivati društvene norme, jednakost i prava pojedinaca. Primjerice izdvaja se François Poullain de la Barre, koji u djelu „Ravnopravnost spolova“ (De l’égalité des sexes) piše o ravnopravnosti spolova te da su muškarci i žene jednaki po prirodi, no da su društvene norme iskrivile tu jednakost.
Iako su feminističke ideje postojale i ranije u pojedinačnim tekstovima i djelima, najčešće se smatra da je Mary Wollstonecraft sa svojom knjigom „Obrana ženskih prava“ (A Vindication of the Rights of Woman) (1792.) postavila temelje prvog vala feminizma i kritizirala ideju da žene postoje samo za zadovoljavanje muških potreba te se zalagala za obrazovanje žena.
Drugi val feminizma pokrenulo je djelo „Feminine Mystique“ (1963.), autorice Betty Friedan. Djelo kritizira idealizaciju domaćice i ističe nezadovoljstvo žena u takvoj ulozi.
Za razumijevanje trećeg vala feminizma i queer teorije važno je djelo „Gender Trouble“ (1990.) Judith Butler u kojem istražuje koncept roda, tvrdeći da je rod društvena konstrukcija, a ne prirodna činjenica.
Feminizam u Hrvatskoj
U Hrvatskoj feminizam također ima bogatu povijest, usko povezanu s društvenim i političkim promjenama. Prikazi povijesti feminizma u Hrvatskoj najčešće počinju u drugoj polovici 20. stoljeća jer se tada taj pojam počinje široko upotrebljavati i označavati različite vidove izražavanja problema u žena. U novije vrijeme, hrvatski se feminizam suočava s izazovima poput borbe za reproduktivna prava i zaštitu od nasilja.
Dora Pfanova bila je među prvim feminističkim aktivisticama u Hrvatskoj. Pisala je eseje i članke o pravima žena i nužnosti njihovog obrazovanja. U svojoj je publicistici isticala kako ekonomska neovisnost i obrazovanje predstavljaju temelj za emancipaciju žena. Njezini su tekstovi objavljivani u časopisu „Ženski pokret“ (koji je posvećen isključivo ženskim temama i ključan za širenje feminističkih ideja) te postavili temelje za razvoj feminizma u međuratnom razdoblju.
Urednica „Ženskoga pokreta“ i autorica mnogih članaka bila je Marija Jurić Zagorka, koja je kroz svoje tekstove branila pravo žena na obrazovanje, političku participaciju i profesionalnu afirmaciju. Zagorka je bila jedna od najutjecajnijih feminističkih figura u Hrvatskoj. Osim što je poznata po romanima, pisala je političke eseje u kojima je kritizirala nepravdu prema ženama. Njezini eseji, u kojima analizira položaj žena unutar tadašnjeg društva, otvoreno su se bavili mizoginim stavovima i borbom za ravnopravnost spolova. Zagorka je bila pionirka u zagovaranju prava žena na političko djelovanje i ravnopravno obrazovanje.
Tijekom 70-ih i 80-ih dolazi do razvoja feminističke teorije kroz akademsku zajednicu. Profesorice i istraživačice poput Renate Salecl i Lade Čale Feldman analizirale su rodne uloge kroz prizmu književne i kulturne teorije.
Tijekom 1980-ih i 1990-ih, povjesničarke Nada Klaić i Nada Beroš počele su pisati o ženama kroz prizmu povijesti. U svojim esejima i studijama bavile su se zanemarenim ulogama žena u društvu, posebice tijekom nacionalne povijesti.
S krajem socijalističke Jugoslavije i uspostavom kapitalističkog sustava, feminizam u Hrvatskoj suočio se s novim izazovima, uključujući povratak konzervativnijih vrijednosti.
Eseji feministkinja poput Slavenke Drakulić, koja je pisala za zapadne medije i lokalne publikacije, bavili su se pitanjima položaja žena u tranzicijskom društvu te rodnim stereotipima u medijima i politici. Drakulić je objavila knjige eseja, poput „Kako smo preživjele“, u kojima je istraživala traumatična iskustva žena tijekom rata i njihov društveni položaj.
Časopis „Treća“, pokrenut krajem 1990-ih, bio je platforma za akademske eseje o feminizmu, rodnim studijama i društvenim pitanjima. Tekstovi objavljeni u ovom časopisu, poput radova Andreje Zlatar ili Rade Borić, bavili su se teorijskim i praktičnim aspektima ženskih prava i feminističkog djelovanja u Hrvatskoj.
Možemo reći kako je pismo, bilo u obliku eseja ili knjiga, važno za iznošenje iskustava, kritiku društvenih normi i zahtijevanje jednakosti. Različiti autori ne samo da su dokumentirali nepravde već su svojim riječima kao svojevrsnim alatima zasigurno potaknuli promjene u društvu. No treba istaknuti kako društvo još uvijek nisu dosegnulo željenu transformaciju po pitanju prava žena, što objašnjava zašto još uvijek postoje različiti mediji koji se i dalje bore za njihovu dobrobit i za bolju budućnost.
Feministička djela u SVKRI-u
Kod nas možete posuditi različite knjige o feminizmu i koje govore o problematici položaja žena kroz povijest:
- Lada Čale-Feldman: Femina ludens
- Slavenka Drakulić: Smrtni grijesi feminizma
- Goran Đurđević, Suzana Marjanić: Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija
- Andrea Feldman: Žene u Hrvatskoj
- Maša Grdešić: Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi
- Natasha Walter: Žive lutke : povratak seksizma
- Mary Wollstonecraft: Obrana ženskih prava
- Malleus Maleficarum (za one koje zanima percepcija žena u srednjem vijeku).
Za one koje žele znati više, u našem katalogu pronađite još radova na ovu temu. 🙂
Autorica: Anamarija Ljutić